Bok dnevniče!
Javljam ti se se telegramom.
NIsam te čuo nikad...zamisli?
Pišem ti ovo jer ti si jedini koji me razumij
e i koji sve pamti.
Vidim rupe gdje nojevi guraju glave.
Samo na rubovima ima boli.
Smijeh u zemlji.
Sjedim na kištri za zelje
i čekam na red za slance.
Pitaš se,
pitaš.
Sletio sam davno u procvijetali vrt...
ali sam u najtamnijem kutku.