Buljim u prazan tanjur graha.
Već očima pipkam rub i njušim,
njušim toplinu moga doma invalida.
Našiljio sam svaki dio svoga brata...slušaj!
U štalu sam parkirao punu cisternu mlijeka pa muzem i muzem,
a livada rosna od suza,
utopi se vole,
utopi,
utopi,
zaručit se moram,
a ne želim,
a ne mislim...patim!
Ja stvarno patim od sreće i smijeha.
Daj mi malo soli i njištat' ću počet'
Bojim se...bojim se da ne puhne vjetar
i sve one koji dube na glavi ne pretvori u grm
gdje koza grane zoba.
Gurmani smo svi.