"Danas sam još lijepši!" - tragično sam vriskao u subotu.
Uginula susjeda crvenjela se od srama.
Ništa zato,
jutro je?!
Kulinarski podvig moje mame probudio je moje izgužvano tijelo.
Rastežem se kao dlaka s prsnog koša amebe.
Kreketao sam noćima dozivajući stablo.
Bol u grlu me razori.
Ustajem.
Bacim oko na ulicu.
Jutarnji smetlari u jogurtovoj čaši mjere nabildane podlaktice.
Misli svuda lete.
Neispavan, napudrao sam ribe
i skokom skoknem do odližnjeg dućana.
U ulazu koljenom zapnem za šestogodišnju djevojčicu.
Ona kaka u ćošku.
Poskliznem se i padnem na nju.
Usrala se sva.
Pomislim na špinat.
Remember, a?