Mokar sam po čelu, ali
se sušim lagano na vjetru.
Zaradio sam već potrošen novac...
Dug.
Polako su iz tegle izvirile oči
i kiseli pogled netaknutog bića pao je na mene
kao razapeta osuda.
kao krivnja.
Oblio me hladan, preplašen zadah čovjek do mene.
Stavio sam hlednokrvno poklopac i zažmirio.
Živahno udaram veslom po osušenom bakalaru.
Uzvratio sam udarac, borim se!
Ponos izvire na površinu,
prolazi,
jači je od bilo kakvog strahovitog učinka.
Ispod izgužvanog jastuka bide tiho spava,
milina za uši ( milujem ih ).
Poput zgusnute hladetine dolazim do sjećanja.
Protrljam zamazanom krpom čovjeka do sebe
i osjetim njegovo nelagodno stajalište prema meni.
"Strah?" - pitam.
|
|
nasro: Ziher
|
|
Link_prije