"Zamisli da se zoveš Jerko!"
- iz rupice u zidu čuo se glas.
Zaliven strahom proklija mi jaglac iz noge.
Osjetim da rana kradomice zarasta.
Zažmirim k`o srna, a iza kapaka
vidim nasmiješen dojam da je stigao poštar.
Da nisam sam, pomislio bi da jesam, dobro!
Uvlačim se u sebe k`o Vijetnamac, da, baš k`o on.
Gledam oko sebe i ne vidim dalje,
pipam, pipam hridinu udaljenu kilometrima,
prepoznajem miris, preeepooznajeeem!
Urlik!
hm!
Pomislim na HEAVY METAL.
Pa nisam valjda ja taoc iz sela.
Točka.
|
|
nasro: Ziher
|
|
Link_prije