Dirigentski napaljen hodam kroz džunglu.
Odjednom iz zemlje izviri glava.
Izbodena, nabrekla klati se na vjetru.
"Zgnječ!" - pomislih, ali misli otputuju u dubinu.
Zamalo se utopih u sjećanjima.
Onako mokar spašavam ostatke mog suhog tijela
i priznajem da uzivam u tome.
Napola znojan izvlačim iz džepa mapu
o kojoj su još prabake sanjale.
Zadovoljan smiješak osjetim na hrastovoj grani.
Preduhitrim je sabljom i napravim prolaz.
U mislima mi Sandokan.
Kroz napravljen prolaz izviri golemo, golemo svijetlo.
Bljesak me oslijepi na dva sata, a prošlo je k`o sekunda.
Oslijepljen teturam.
Osjetim toplinu,
stojim na žaru
na kojem je neko pekao kobase.
Dim iz tabana zamagli prostor oko mene i žar se ugasi.
Osjetim hladnoću.
To je to!
Napipam vrganj.