Prikradaš se polako
korak po korak do cilja.
Još te dijeli samo plakat na zidu od raja.
Koračaj!
Uplašeni kajakaši u prolazu dobacuju glupe đoukove.
Praviš se da pamtiš.
Sam si i oni su.
Pristup do tebe uvlači se u zamršenu blještavost
polegnutog mraka.
Od sjene te dijeli vječnost.
Stariš!
Klizavi pod otežava tvoja razmišljanja.
Stavio si kapu.
Pokopao si mladost lopatom...
a nego čim bi drugim?
Uprte oči zavezao si u ruksaku da se lakše krečeš.
Praviš se da pamtiš, a zapravo si ljevak.
Preblizu ti je prišao čovjek u bijelom odijelu
i polako ti pedikirao tjeme.
Ljubomora se razilazno razilazila
po trupu najveće mašte tvoga brata.
Stojiš li ti sam tamo, a?
Pitao sam, saojiš li?
Vidim te, izađi.
Iz kuta te gledam Darko.