Trčim ulicama
tražeći odlagalište suvišnog tereta.
Ulaz je sjajan, zlata je vrijedan.
Umotan sam u dva potpuno nova svijeta.
Razlikuju se samo po neznatnoj veličini modernih inovacija.
Dugovi su isti.
Troškovi su isti.
Iznenađujuće je jedino to, što još uvijek redovito kakam.
Poželjno je povući konopac, ali
omjer vode ponekad se diže do nerealne visine.
Česta začepljenja zabrinjavaju i komunalne genijalce.
Tu nikad nema papira!
Od kuma sam naučio nositi higijenski pribor u stražnjem
džepu,
tako da nekako preživljavam skoro nastalu katastrofu.
Dosta sam brz u svojim izlaganjima,
pa ponekad začuđeno gledam samog sebe.
Pitam se-
Kako je tek drugima nejasno sve to?
|
|
nasro: Ziher
|
|